utorak, 26.02.2008.

never say never

enika i ja sjedile smo u knjiznici. nismo znale sto tocno trazimo u knjigama, ali smo se svejedno nadale da cemo naici na neki tajanstveni kult koji takoder nosi crne kukuljice, a da to nisu smrtonose.
i tako je vrijeme sporo odmicalo, sve dok nije doslo vrijeme vecere.

enika: pfff. nema nicega. bar ne u ovom dijelu knjiznice.
ja: nevjerujem niti da ima necega i u zabranjenom dijelu. jer ako je potter uspio doci do knjige u tom dijelu, sigurno su sada sve vaznije knjige premijestili.
enik: nebudi pesimisticna. ionako te nece nista kostati ako samo pogledas.
ja: ti uvijek imas pravo enika. - nasmijesila sam joj se. bio je to prvi smijesak nakon mnogo vremena-
ja: pricekaj me tu.

krenula sam ravno prema zabranjenom dijelu knjiznice. uspout prolazeci kroz police s knjigama. ni zakljucana vrata tog odjela me nisu sprijecila. samo sam kliznula kroz njih.
bilo je mracno kao u zabranjenoj sumi za vrijeme pomrcine mjeseca. nista nebi mogli vidjeti da ste obican covjek.
sva sreca sto ja nisam bila obicna. krenula sam prema samom kraju prostorije.
a onda odjednom je nesto palo. stala sam. cula sam tude disanje, i znala da nisam sama. nevidljivost bi u ovom slucaju potpuno pomogla, ali to bi znacilo da sam kukavica. a ionako tko god da je to bio, ima pravo biti tu isto toliko kao i ja.
potiho sam se pocela kretati prema mjestu odakle je dopro zvuk. disanje se ubrzalo, mogla sam ga cuti tako dobro kao da stoji pored mene. naglo sam skrenula, ali je ta osoba bila brza, nisam joj uspijela vidjeti lice.
iduceg trenutka cula sam kako se prozor na drugom kraju sobe lagano ljulja. kao sto sam i mislila. pobjegao je kroz prozor. ali to me nije dalo smesti, nesto je bilo palo, a nisam znala sto. krenula sam to traziti po mraku.
a onda sam stala na to. na knjigu. na kojoj je pisalo vampires

ja: weird...

spremila sam knjigu u torbu. za svaki slucaj.
nakon sto sam pretrazila cijeli zabranjeni odjel, vratila sam se u knjiznicu.

enika: i ?
ja: netko je bio tamo prije mene. nemogu ti ovdje reci. nademo se u sobi potrebe poslije vecere ?
enika: okej. samo nemoj zaboraviti, u zadnje vrijeme si dosta senilna.
ja: nda. bas ti hvala :P
enika: lol. ajd, nista. vidimo se -otrcala je u dvoranu.-

ja nisam krenula prema dvorani. nije mi se dalo jesti,a uglavnom. trebala mi je nova doza lijeka od aurore. nebih zeljela ponovno postati cudoviste. odjednom je nesto bljesnulo iz susjednog hodnika. pogled mi se odmah zaustavio na tome.
na zrcalu, erised. (lol. zao mi je sto sam zaboravila naziv zrcala. nadam se da mi necete zamijeriti.)
to zrcalo pokazuje sto zelimo najvise na svijetu, zar ne ? zelja da vidim sto zelim najvise na svijetu bila je strasno jaka. vec u iducem trenutku sam stajala ispred zrcala. isprva se nista nije vidjelo, a onda se pocelo razbistrivati, prvo se pokazala charlotte, zatim dvije mrlje koje bi navodno trebali biti moji roditelji, ali posto ih nikada nisam vidjela nisam znala kako izgledaju, zatim voronwe i alice. a na kraju, cak ni ja nisam znala tko je to bio.
vidjela se samo magla i par predivnih ociju. stajala sam tamo i gledala te oci citavih pet minuta. kasnije je odraz izblijedio. a ja se nisam mogla sjetiti koje su boje bile, znala sam samo da su bile predivne.
nakon sto mi se malo razbistrilo u glavi, i nakon sto sam barem malo zaboravila na te oci, krenula sam prema slyterinskoj drustvenoj. ponekad mi je zbilja smetalo sto nam je drustvena odmah pored tamnica.
razmisljajuci tako. zabila sam se u jednog lika.

ja: ej !
on: hej !
ja: iduci put paz... - pogled mi je pao na njegove oci. bile su slicne kao one iz zrcala, predivne. a onda mi je sinulo, on je isto slytherin,i ide na istu godinu samnom. jedino mi nije bilo jasno kako ga prije nisam opazila. bio je to gaspard.-
gaspard: jesi dobro ? sutis. a znam da ti u ovakvoj situaciji nebi sutila, vec bi toga tko je naletio na tebe, u ovom slucaju ja, lijepo izvrijedala ili izgadala kletvama.
ja: a... nda. valjda. - nisam mu mogla prestati zuriti u oci. mogu misliti kako je to izgledalo. kao dok neki frik bulji u tebe. strasno. zeljela sam ispariti s mjesta zlocina.
gaspard: valjda ? lol. ni to ne lici na tebe. nego, zar neides na veceru ? - uhvatio me nespremnu. gamad. -
ja: ovaj... ja bih trebala ici... erm. imam posla.
gaspard: imas posla da budes anoreksicna ?
ja: nisam anoreksicna ! -aleluja. probudila sam se konacno.-
i da ti dokazem. idem na veceru.
gaspard: aaa. to je prava roary. ajde sad. nece vecera cekati. -nasmijesio se i krenuo prema dvorani.-
ja: gamad jedna daj me cekaj. -potrcala sam za njim.-

Photobucket

suteci smo isli hodnikom. culi su se samo odjeci nasih koraka. a ja sam se uporno trudila da mu ne gledam u oci, sto mi naravno uopce nije uspijevalo. uvijek sam ga gledala kutkom oka. jedino sto me brinulo, bilo je to, sto je on gledao mene. to mi se nije svidalo. nisam si mogla dopustiti da imam decka, dok ne razrijesim sve stvari, ne bi mi bilo drago da jos jedna osoba pati zbog mene. a onda je on odjednom stao. pogledala sam ga u cudu.

gaspard: prije vecere. mogu li ti nesto pokazati ? nalazi se u ucionici blizu dvorane.
ja: ajd. zasto ne. osim ako me ne namjeravas ubiti ili silovati :P
gaspard: opa, i sarkazam se vratio. to je dobro.

krenuli smo dalje. sto smo bivali blize toj ucionici to je on postajao nervozniji. to se moglo primjetiti cak i iz njegova hoda, nervozno je prolazio rukom kroz kosu. a onda je opet odjednom stao, tocno ispred ucionice. otvorio je vrata, unutra je bilo potpuno mracno, slicno kao u zabranjenom dijelu knjiznice.

gaspard: evo. dame imaju prednost. -lagano se nasmijesio. sto mi je bilo sumnjivo, ali ipak sam usla unutra. a zamnom je usao i on. nije mi bilo nelagodno, nisam se morala nicega bojati, to je jos jedan razlog zasto volim svoje moci.

ja: gaspard ?

nije odgovorio, sto je bilo cudno. zazvala sam ga ponovno. cula sam ubrzano kucanje srca blizu mene. a umjesto njega odgovorile su njegove usne. poceo me ljubiti, nisam imala nista protiv, prepustila sam se osjecaju. a njegovo srce je lupalo, i lupalo, dobila sam zelju za krvi. odvojila sam usne od njegovih. nisam zeljela da strada.

gaspard: sto je bilo ? dali sam nesto ucinio ?
ja: nisi. sry, nemogu... - miris njegove krvi me jos uvijek privlacio. zbilja trebam aurorin lijek.-
gaspard: aha. oke. nema veze. - krenuo je prema vratima. ali sam ga ja primila za ruku. okrenuo se.-
gaspard: da ?
ja: nisi me razumio.
gaspard: a da ? onda mi objasni. -idiot. kako da mu objasnim da sam vampir ? ocito sam sad morala prijeci na djela. jer objasnjavanje nije imalo nikakvog smisla.-
ja: ovaj... -pogledala sam ga u oci. a onda prislonila usne na njegove. znala sam da cu se morati svojski potruditi da ga ne ozlijedim... bio je vrijedan toga, a i ocito se nije nista bunio. ali je zato on morao biti taj koji je prekinuo poljubac.-
gaspard: rekla si da nemozes.
ja: lagala sam. - nasmijesila sam se.-
gaspard: sarkazam. svida mi se.

kasnije na veceri nije bilo nikakvih zbivanja. rekla sam gaspardu da me priceka u drustvenoj dok se ne vratim. (iz sobe potrebe) iako mu nisam rekla kamo idem on je pristao. eniki sam ispricala sto se dogodilo u knjiznici, ali nismo dosle do nikakvih premudrih zakljucaka. kad sam se vratila u drustvenu, gaspard me cekao. ustao se iz naslonjaca cim me vidio i krenuo prema meni. poljubio me, ocito mu nije smetalo sto drustvena nije bila potpuno prazna. zatim me poljubio jos jednom. frik.
a onda mi je pogled zapeo na johnnyu, gledao je prema nama, a u ocima mu se vidio bijes. ustao se s naslonjaca i krenuo prema spavaonici. kasnije te noci, mogla bih se zakleti da sam cula zvukove razbijanja...





15:35 - Komentari (17) - Isprintaj

subota, 16.02.2008.

on and on and on she goes...

malo objasnjenje prije posta. palantir je kugla kojom su komunicirali kraljevi u meduzemlju. uglavnom, tom kuglom se sluzio saruman u gospodaru prstenova.


Photobucket

4 sata navecer. svi su spavali. jedino sam ja sjedila na kaucu u drustveno. i gledala u crni barsun.
glavom su mi prolazile dumbledorove rijeci.
zapamti. vrlo kratko vrijeme. ako pretjeras, zavrsiti ces kao alice.
vise nisam bila toliko sigurna u sebe. jer ako bih zavrsila kao alice, mojeg brata bi sigurno ubili. morala sam to ucinit.
odmaknula sam crnu barsun. i pogledala u palantir.

ja: G. - prosaptalas sam.
nije bilo odgovora. cekala sam. nakon sekundu dvije. ugledala sam ga. njegovo lice, koje je bilo ljuto.

g: sto to izvodis ? ovo je opasno ! odmah ga prekrij !
ja: necu. dok mi ne kazes gdje mi je brat.
g: gluposti. sve same gluposti. nemogu ti objasniti, prekomplicirano je. predugo bi trajalo.
ja: onda pocni pricat.
g: predugo. prekrij ga. ODMAH ! nema vise vremena.
ja: voljna sam riskirat.
g: nema vremena. dne.....

njegovo lice jednostavno je isparilo. umjesto njega se stvorilo oko. crveno oko, oko u plamenu.
odjednom me palantir poceo zariti. a ruke nisam mogla skinuti s njega. u glavi sam cula glas. prijeteci glas, okrutan glas vidim te. nemozes pobjeci. nemozes se sakriti. bol mi je postala nepodnosljiva. mucio me, to mi je bilo savrseno jasno. vise nisam mogla izdrzati. vrisnula sam. krik boli je proparao drustvenu. s kauca sam pala na pod i pocela se prevrtati. a onda se niotkuda stvorio johnny i maknuo mi palantir iz ruke.

Photobucket

ja: prekrij ga. - rekla sam, pokusavajuci doci do daha.

u sekundi je prebacio crni barsun preko palantiara. inace bi mi bilo cudno kojom je to brzinom izveo, ali tog trenutka nisam mogla misliti ni na sto osim na disanje. dosao je do mene. uzeo me u narucje i polegnuo na kauc.

johnny: jesi dobro ? - pitao me, a u ocima mu se vidjelo da je bio zabrinut.
ja: izgledam li dobro ? - jos uvijek sam pokusavala ujednaciti disanje.

nije odgovorio, a nisam ni ocekivala da ce odgovoriti. nikada nije odgovarao na moj sarkazam. to nam je vec bilo preslo u naviku. a onda se sjeo na kauc i obgrlio me. sve me je strasno boljelo,a onda je poceo najgori dio. drhtavica, nisam joj se mogla oduprijeti. pokusala sam iskoristiti svoje moci da ju makar ublazim. ali nije bilo nikakve koristi. osjecala sam se strasno ranjivo. kao da su moje moci nestale i kao da mi sad moze nauditi bilo tko. johnny me samo cvrsce privo k sebi. i poeco mi saptati u kosu.

johnny: sve ce biti u redu. ja sam tu.

to je bilo prvi put u mom zivotu da mi je bilo drago sto je pored mene. nadala sam se da je to bio i posljednji put, a onda je drhtavica lagano pocela jenjavati. na kraju sam zaspala u njegovom narucju.
iduceg dana sam se probudila u 4 sata popodne, nalazila sam se u svojoj sobi, koji sam prije djelila sa charlotte. ali nje vise nije bilo tako da sam u sobi bila samo ja.
prvo cega sam se sjetila bile je nedovrsena rijeci koju je g. izgovorio.dne.a onda sam shvatila da nisam sama. cula sam blago, smireno disanje. okrenula sam glavu i lijevo. bio je to johnny. proveo je cijelu noc uz mene.
mozda nije onako los koliko se cini. ali svejedno, nisam mu mogla ni potpuno vjerovati. izvukla sam se iz kreveta i otisla se otusirati. kad sam bila gotova, omotala sam rucnik oko sebe u usla u sobu. ocekivala sam da ce se johnny pokupiti iz nje, ali ne. on je jos uvijek bio tu, sada poprilicno budan.

johnny: arrrrrr - ispustio je zvuk kada me ugledao.
ja: idiot
johnny: zasto sam idiot ?
ja: i jos pitas ?
johnny: ustao se i kernuo prema meni.
ja: korak blize i neces moci hodati iduce dvije godine.
johnny: a sto ako sam spreman riskirati ? -nesto mu je bljesnulo u oku.
ja: onda mi te je zao.

nasmijesio se i izasao iz moje sobe. jos uvijek mi nije bilo jasno. otkada je postao tako brz ? mozda zato jer je to njegova savrsena krv. sva sreca sto nezna da su mi nestale moci. pfff, perverznjak.
nakon sto sam se obukla pokusala sam letjeti. i uspjelo je. moci nisam izgubila. to je bilo dobro. jedina dobra vjest koja se dogodila u proteklih par dana.
uzela sam torbu, u nju ubacila dnevnik i uputila se prema velikoj dvorani. nije mi trebalo dugo da dode do nje, a kad sam usla, pogledom sam trazila eniku. pocela mi je mahati.
bilo mi je drago sto nije bilo vrijeme rucka i sto cu moci slobodno sjesti za griffindorski stol bez svih predrasudnih pogleda.

enika: ej roary.
ja: haj. - zagrlila sam ju.
enika: kako su prosli praznici ? dali je bilo naleta adrenalina kao i inace ?
ja: nazalost, da.
enika: .... -nije ocekivala takav odgovor- sto se dogodilo ?

i tako sam jos jednom prepricavala sve ispocetka. i prozivljavala sve ispocetka, nazalost.

16:52 - Komentari (5) - Isprintaj

utorak, 12.02.2008.

wondering

hladan vjetar prolazio mi je korz kosu nose blago osvjezavajuc miris snijega. stajala sam ispred hogwartsa, i promatrala ga.
kako se jedini izvor mojih briga moze nalaziti na mijestu koje sam naprosto obozavala ? polako sam pocela koracati prema hogwartsu, polako, tiho i s potpunim samopouzdanjem. kretala sam se potpun besumno kroz hogwarts, kad sam dosla do vodorige. (znate na sto mislim :) ) nije mi trebala lozinka da udem. samo sam kliznula kroz zid i nasla se u dumbledorovom uredu. sjela sam se u fotelju u mraku, i cekala.
nakon kraceg vremena dumbledor je usao u svoj kabinet i zamahnuo stapicem kako bi upalio svijetlo. jedini problem je bio sto se svijetla nisu upalila. malo moje mastovitosti.
ja: dugujes mi objasnjenje
dumbledor: aha. roary, znao sam da ces kad tad navratiti...
ja: ako si znao da cu navratiti, onda se nadam da si smislio pravo objasnjenje za ono sto se dogodilo...
dumbledor: o. da znas, nisam cak ni morao razmsljati. - na mjesecini sam mu tocno mogla vidjeti suze u ocima. zato place ?
ja: jos uvijek cekam...
dumbledor: prica je duga... jesi a salicu kakaa ?
ja: -u zadnje vrijeme sam cesto pila kakao, tako da sam ga odlucila odbiti- ne, hvala
dumbledor: a salicu caja od borovnice ? -damn. kako je znao da mi je to najdrazi caj ?-
ja: moze. hvala. -zamahnula sam stapicem i soba se osvijetlila.-
dumbledor: ovako. krenuti cu od samog pocetka......
ja: ?
dumbledor: znas roary. nisi ti prva koja ima sve te sposobnosti i toliko razlicite krvi u sebi.
ja: bio je netko prije mene ?
dumbledor: samo jedna osoba....
-tisina-
ja: tko je to bio ? voldemort ? potter ? slytherin ?
dumbledor: nitko od onih koje si navela. bila je to alice. tvoja prava sestra blizanka...
ja: ako mi je blizanka... kako je mogla biti ovdije prije mene ?
dumbledor: moze biti samo jedan razlog roary.... zato sto ni ti ni ona ne potjecete iz nasega svijeta. -od naleta iznenadenja nisam mogla progovoriti minutu dvije-
ja: to znaci... -nisam to mogla izgovoriti- da ja zapravo nemam 15 godina.
dumbledor: savrseno tocno.
ja: ali koliko sam onda stara ?
dumbledor: necemo te sada opterecivati godinama. predimo na vaznije stvari. tvoja sestra, alice. ona... nije prezivila sve ovo sto ti jesi... tojest, prezivjela je. ali su je zatocili na jednom posebnom mijestu, na mjestu bez vremena i prostora...
ali ono sto je vazno. zeljeli su je ubiti, i jos uvijek je zele ubiti, samo sto neznaju nacin na koji da to ucine. oko sebe je stvorila neku vrstu stita. koji je toliko jak da ga ni najjaca carolija nemoze razbiti... a ona unutra njega, spava. i tako ce spavati dovijeka.
ali na tebi je jos veca zadaca u koju ja nisam upucen.
ja: molim !? nisi upucen !? ti si uvijek upucen u sve ! ugl. to trenutacno nije vazno. cak i da sam ja jedina koja moze spasiti svijet od zla koje se uspinje ili voldemorta ili nove navale zmajeva. to sada nije vazno, mene zanima gdje je moj brat !
dumbledor: jos uvijek si jednako tvrdoglava.
ja: zasto ? zato jer zelim znati gdje je moj brat ?
dumledor: upravo zato. tko god da je dosao po njega, zapravo je trazio tebe. time sto ces ici pokusati spasiti svog brata neces nikome nimalo pomoci.
ja: pokusati spasiti ? ja cu ga spasiti, a ako mi ne kazes gdje se nalazi, zavrnut cu ti vratom i to mislim ozbiljno -naravno da nisam mislila ozbiljno. ubijanje mi je uvijek bilo zadnje rijesenje-
dumbledor: vec sam ti rekao da nisam upucen u situaciju... neznam gdje je. samo znam da ga vjerojatno muce kako bi dosli do informacija o tebi.
ja: ali sigurno znas nekoga tko bi to znao !!! -naratko je razmisljao-
dumbledor: pricekaj trenutak. -odsetao se do ormarica na kraju sobe. te posegnuo u njega. ocito je bio povecan negom carolijom jer je dumbledor doslovce gurnuo u njega cijelu ruku u potrazi za necim. kad je pronasao to sto je trazio vratio se do stola-
dumbledor: izvoli. vrlo je opasno koristiti se time. imati ces vrlo kratko vrijeme da porazgovaras sa svojim prijateljem G. zapamti. vrlo kratko vrijeme. ako pretjeras, zavrsiti ces kao alice.
-oci su mi jos uvijek bie uperene u taj crni barsun. i u tu "stvar" koja je bila u tome crnom barsunu. dumbledor je vidio moj pogled. uzeo je to sa stola i dao mi ga. bilo je tesko i okruglo. nisam vjerovala da je to ono sto sam mislila da jest. samo sam u cudenju pogledala dumbledora-
dumbledor: zapamti. vrlo kratko vrijeme.

***

sijedila sam u svojoj sobi. i promatrala crni barsun pitajuci se imam li dovljno snage za to ? imam li dovoljno snage da pogledam u palantir?

post posvece Eniki, bez kojega nikada nebi ni nastao...

hvala Enika

15:46 - Komentari (4) - Isprintaj

srijeda, 05.09.2007.

pariz ~ petak ~ 12:00 (podne)

sjedila sam na kaucu i pijuckala vruci kakao. johnny je izbivao vani. a ja sam pokusavala dokuciti sto se dogodilo mojem bratu. posto za to nije postojalo nikakvo logicko objasnjenje a nikakovo nelogicko mi nije padalo na pamet.
odsetala sam se do prozora. ljudi su jurili ulicama zaokupljeni sami sobom, na nikoga nisu obracali pozornost. pa cak ni na pet prilika u crnim pelerinama koje su upravo prelazile cestu. prilike u crnim pelerinama !!! prozujalo mi je kroz glavu. i usle su u bas taj ulaz. ulaz u kojem se nalazio bratov stan.

ja: sranje !

otisla sam do vrata. pritisnula kvaku. bila su zakljucana. a kljuca nigdje.

ja: u k**** !

znala sam da nisam trebala vjerovati johnnyu . otisla sam do prozora na suprotnom kraju sobe od ulice. i on je bio zakljucan. podignula sam nogu i razbila ga. sad sam imala put za van. zgrabila sam svoju torbu i iskocila kroz prozor. s 5. kata. jesam genije. sva sreca sto su mi jos uvijek ostale moci iz wondercitya. poletjela sam dovoljno da si ublazim pad. a onda potrcala do podzemne. odvezla sam se na "ajrodrom". i od tamo letjela do londona. znala sam da se moram vratiti u hogwarts. ali to je u jednu ruku bilo opasno. jer ako johnny suraduje s njima i tamo sam bila u opasnosti. isto je vrijedilo i za moj stan u londonu. a onda mi je sinulo. norahino zrcalo. uzela sam ga u ruke.
i tiho sapnula

ja: norah.
kratka stanka,a onda se pojavila.
norah: ej. elb.... ovaj hocu reci roary. u cemu je problem ?
ja: haj. ..... preduga prica. ispricam ti kad se vidimo, a do tada. jesi li jos uvijek u londonu ?
norah: da. do sutra. onda se vracam u hogwarts.
ja: aha. imas li sto protiv da svratim kod tebe ?
norah: naravno da nemam nista protiv.
ja: hvala. to mi puno znaci
norah: i meni ;)

nakon sto sam sletjela u london krenula sam prema norahinom stanu. pomocu njezinih uputa brzo sam stigla do nje.
pokucala sam na vrata.

norah: ej. roary. *zagrlila me*
ja: haj. kako si ?
norah: super. tebe necu ni pitati kao si. vidim da si sva neispavana. jesi za salicu kakaa ?
ja: naravno. hvala sto si me primila. ostati cu do sutra ujutro, a onda cu krenuti za hogwarts.
norah: aha. nego. sto ti se dogodilo ?

ukratko sam joj sve ispricala.

norah: i zasto se onda za boga miloga vracas u hogwarts ?
ja: zato jer sto duze sam kod tebe. to je veca sansa da me pronadu. a onda bi i ti mogla nastradati. a izmedu ostaloga postoji jos jedan razlog.
norah: koji ?
ja: moram popricati s dumbledorom. imam osjecaj da on nesto zna.

kimnula je glavom u znak odobravanja.

10:57 - Komentari (18) - Isprintaj

nedjelja, 24.06.2007.

letter from mr. g

u stanu mog brata ~ cetvrtak

ja i moj brat smo konacno stigli u pariz,tamo je imao dvokatni stan. nisam ga zeljela ispitivati otkuda mu novci za stan,bilo je vazno da je on samnom.
pahulje snijega su leprsale po zraku, sve je bilo puno sarenih lampica te je stvaralo prekrasan bozicni ugodaj.
kada smo konacno dosli do kuce, bili smo mrtvi umorni. kovcezi su bili strasno teski i kada su bili prazni,a sad su bili jos tezi posto smo ih napunili do vrha. Voronwe je okrenuo kljuc u bravi, te otvorio vrata. stan je bio ogroman.
ja (nakon sto sam ispustila uzdah odusevljenja): prekrasno
voronwe: znaci svida ti se ?
brzo sam kimula glavom,kao da sam se bojala, da ce to sve nestati ako se pomaknem.
voronwe: tvoja soba je na katu
ja: aha ~ jos uvijek sam bila opcinjena
na katu je bio ogroman dnevni boravak,te moja ogromna soba. iskreno, soba mi je bila prevelika. najvise me je odusevilo to sto sam imala visecu mrezu umjesto kreveta za spavanje. sjurila sam se niz stepenice dolje u kuhinju. voronwe je upravo zatvarao vrata od pecnice.
ja: sto to fino mirisi
voronwe: muffini
ja: stvarno ? °jumpy°
voronwe: aha, zar mislis da ih ti jedina volis ? ~ podignuo je jednu obrvu
ja: ma ne, ja znam da ih svi vole. ali ako ih ti ne volis, to znaci vise za mene
pogodio me s rukavicom
ja: kakvo je to ponasanje ? cekaj malo vidjet ces ti ~ pronasla sam grozdice 0dance0 te ga pocela gadati
voronwe: prestani el.
ja: zasto bih ?
voronwe: jer inace ~ zmahnuo je s vrecom brasna, bila sam potpuno bijela
ja: pozaliti ces to
uskoro su i jaja letjela po zraku. a onda se zaculo zvono od pecnice. muffini su bili gotovi,a mi potpuno prljavi, a i kuhinja je bila u totalnom neredu. voronwe je sve to pocistio jednim zamahom stapica.
ja: znas da nesmijes carati izvan hogwartsa
voronwe: da, ali tu je opet jedna tajna. ja sam zavrsio skolu u hogwartsu, ali istodobno sam zamolio ravnatelja, da ostanem jos par godina u skoli. barem dok se ti ne pojavis. naravno da mi to nije zelio odobriti,ali mamin prijatelj,kojeg ti znas pod inicijalom g, dao mi je pismo, zbog kojega sam ostao u skoli. pismo se nakon dva dana raspalo, te je dumby ostao sumnjicav prema meni.
ja: pismo se raspalo ?
voronwe: aha
ja: zato dumby nije odobrio moje premijestenje u piratsku skolu. nakon sto se i moje pismo raspalo.
zaculo se zvono na vratima,kroz otvor za pisma, je pala jedna kuverta. otrcala sam do nje. na njoj je pisalo moje ime. otvorila sam omot i stala citati pismo.

vjerujem da si cula za ovo. too much power in one person. zvuci li ti poznato ? meditiranje je nuzno. moras nauciti kontrolirati svoje moci.
prijateljsko lice nikada nuzno ne mora imati dobre namjere. cuvaj se roary.
g


ja: voronwe. sto bi to trebalo znaciti ?
voronwe: da se cuvas. i ja sam jednom dobio to pismo. a sada se sve ponavlja.
ja: molim ?
voronwe: sve se ponavlja. porslost je sadasnjost. ja sam to prosao,a sada ti zauzimas moje mjesto.
ja: mjesto u cemu ?
voronwe: buducnost ce pokazati,a ti si posebno vazna.
ja: a ti si cekao do sada da mi to kazes
voronwe: kada bi sve saznala, ne bi uspjela nista uciniti. neznanje je blagoslov
ja: sam ti pricaj. ali samo da znas muffini su moji
voronwe: samo sanjaj

pokusavala sam si skrenuti misli od te poruke. svaki put kad bi o njoj previse razmisljala dogodilo bi se nesto lose. a ja sam uvijek znala da se dogada nesto cudno i nikada nisam zeljela poslusati druge. bila sam previse tvrdoglava. i ovog puta sam se pocela osjecati cudno, sve sam se vise povlacila u sebe, te sam bivala sve agresivnija. porazbijala sam pola kuce.nadam se da ce proci jednostavno kao i sve prije.

pariz~cetvrtak (iduci)

ja i brat smo gledali televiziju kada se odjednom zaculo zvono na vratima. skocila sam sa kauca.

ja: ja cu.
vory: oke ~ bio je previse udubljen u film,da bi shvatio sto se dogada

otvorila sam vrata, a na njima nije bio nitko drugi doli johnny.

ja: sto ti tu radis ? ~ glas mi se poceo postupno povisivati. voronwe je dotrcao.
johnny: ...... ~ zaustio je da nesto kaze, ali mu se voronwe ubacio u rijec.
vory: on nam je susjed.
ja: a zasto ja to neznam ? ~ sad sam se pocela derati na brata
vory: jer ja znam da ga ne podnosis, a ja i on smo dobri prijatelji jos od rodenja.
johnny: correct
samo sam zurila u njih. sad u jednog sad u drugog. okrenula sam se i zgrabila kaput.
vory: el.... ovaj roary. kamo ides ?
ja: na zrak
otrcala sam niz stepenice. srce mi je lupalo kao ludo. bila sam sva crvena u licu. jos uvijek mi nije bilo jasno, kako mi rodeni brat nije nista rekao o johnnyu. zasto je cijelo vrijeme sutio. zasto govori u zagonetkama. toliko zasto, a tako malo odgovora.
sjela sam se na klupu u parku. snjeg je ponovno poceo padati, a mene su ponovno zaokupile misli. nisam uopce vidjela sto se zbiva oko mene. inace, ovaj park je poznat po predivnom drvoredu, koji se odlikovao neizmjerno ravnim drvecem. a sada se mogao vidjeti samo kaos, tocno ondje gdje sam ja prosla, drvece se potpuno spigalo. dogadalo se nesto stvarno cudno. a ja nisam mogla odgonetnuti sta.
odjednom me ostra bol presjekla u srcu. pogled mi se zamutio, borila sam se za zrak, svaki udak i izdah su mi bili vazni. vrtjelo mi se. rukom sam se poduprijela o klupu, duboko udahnula i izdahnula. bilo mi je malo bolje. imala sam osjecaj da voronwe nije dobro. krenula sam kuci, iako si me noge potpuno izdavale, te mi se opet pocelo vrtjeti. netko me sasvim njezno obgrlio i pomogao da hodam. podigla sam pogled, isprva sam vidjela samo obrise, a onda se slika bocela bistriti. bio je to johnny. u meni se opet pojavila agresivnost.

ja: sto to radis ?
johnny: pomazem ti da hodas.
ja: netrebam tvoju pomoc.
johnny ~dugoko je udahnuo~: gledaj roary. ja znam da me ti ne volis, cak znam da me mrzis. istina da taj osjecaj ne skrivas,ali ipak nemogu te ovako jadnu ostaviti nasred pariz. tvoj brat treba tvoju pomoc.
ja: zasto ? nesto nije u redu s njim ?
johnny: provalili su vam u kucu. neznam sto se s njim dogodilo....
ja: a ti si kao kukavica pobjegao od tamo ~ pocela sam se derati na njega ~ uopce ti nije stalo,dali ce moga brat ubiti ili ne. ti se samo brines za svoju kozu, kao i uvijek.
johnny ~sada se on poceo derati na mene~: sta ti mislis da bih ga ja samo tako ostavio ? da mu nebih pomogao ? ako tako mislis, varas se. on je mene zamolio da odem potraziti tebe. da se tebi nesto ne dogodi. doslovce me preklinjao da to ucinim. jer je znao da ga ja nebih napustio ni kada bi mi prijetila smrtna opasnost. jesi zadovoljna ?
ja: oprosti. nisam znala da si takav.

nazalos u stan smo stigli prekasno. sve je bilo porazbijano i unisteno. polako sam koracala po stanu, prisjecajuci se svakog detalja dok je stan bio citav. suza mi je bljesnula u oku.
a onda se odjednom stvorio moj brat.

vory: doveo si je tu ?
johnny: nisam imao izbora.
vory: rekao sam ti da ju ni pod cijenu zivota ne dovodis ovamo
johnny: jesam li ja obecao ? nisam. onda se brine o tebi isto koliko i ja. nesmijes ju samo tako zanemariti. trebala bi znati istinu.
vory: ne odlucujes ti o tome. ~vrisnuo je i primio se za ruku. ruka mu je krvarila~ pusti me. ionako vise nema vremena. johnny, uzdam se u tebe. dovidenja roary. ~poljubo me u celo i jednostavno nestao,ispario~

ja: sto mu se dogodilo ?
johnny: roary. nema vremena za objasnjavanje. idemo. ~primio me za ruku i povukao.
ja: cekaj. ~uzela sam svoju torbu i krenula za njim

iducih sat vremena smo trcali sve do drugog kraja pariza. tamo smo usli u njegov stan.

ja: sta nam nisi bio susjed ?
johnny: jesam.
ja: kako to da onda ovdje zivis ?
johnny: ovaj sta smo imali pripremljen za svaki slucaj. rekao mi je, da ako mu se nesto dogodi, tebe odvedem ovdje i pazim na tebe.
ja: a kako ti to mislis paziti na mene ? imas 15 godina kao i ja.
johnny: mozda poznajem crnu magiju jednako kako i ti ?
ja ~bila sam potpuno iznenadena~: stvarno ?
samo je kimnuo glavom
johnny: prekosutra se vracamo u hogwarts. tamo si najsigurnija. imas crnu pelerinu ?
ja: imam. zasto se prema meni odnositi kao prema nekakvom dragocijenom predmetu ?
johnny: ja samo slusam tvoga brata. nista vise.
ja: lazes.
pogledao me pogledom "a kako ti to znas"
ja: procitala sam ti misli
johnny: pa onda procitaj i odgovor
ja: to bi bilo nepristojno
johnny: a ovo nije bilo ?
ja: ne, ovo je bilo samo provjeravanje moje vlastite sigurnosti, a sada mi kazi istinu
johnny: nema istine. svu istinu zna tvoj brat.
ja: i to je to ?
johnny: da. pronadi svog brata, pronaci ces i odgovore.
~zasutila sam.

p.s.

1. vise ne ubacujem likove
2. citati cu samo par blogova
3. pokusati cu pisati cesce
4. truditi se da vas vise ne iznevjerim
5. komentirati svima koji mi jave za novi post i onima koji mi ne jave
6. pisati cu krace postove
7. ako se necu uspjeti pridrzavati ovih pravila, izbrisati cu blog. da vise nemate problema samnom

20:31 - Komentari (16) - Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.